Z'BRDA · PLANINE
Uršlja gora - dva sata na najvišoj crkvi u Sloveniji
30. srpnja 2026. · Nino Ciglenečki & Zjenica · English
najviša točka 1699 m n.v. · na turi ukupno 7 h 52 min · mjereno: Garmin epix Pro (Gen2)
Tisuću i sto metara uspona po slovenskoj Koruškoj, i vrh s kojeg se nismo micali gotovo dva sata.
Ivarčko jezero u podne. Nas troje - Ines, Željac i ja - i pas Stark.
Uršlja gora je najistočniji vrh Karavanki, između Slovenj Gradca i Črne na Koroškem. Domaći je zovu Plešivec. Uršlja je došla poslije, po gotičkoj crkvi svete Uršule koja stoji gore.
Ta crkva je najviše smještena crkva u Sloveniji.
Uspon
Gore se ide skoro ravnomjerno. Skoro da i nema ravnog dijela na kojem bi se dah vratio - šuma, kolni put, pa uža staza, i tako tri sata. Temperatura stabilnih 30+, znoj teče u potocima.
Sjeli smo dvaput, kratko, onoliko koliko treba da noge shvate da se nisi predomislio.
A onda se šuma prorijedi i gore, na travnatoj kupoli, prvi put vidiš zvonik. Stark ga je, naravno, vidio prije nas.
Šuma stane odjednom, kao odrezana, i pred tobom je pola Alpa u izmaglici.
Dva sata
Ovdje prestaje izvještaj o turi i počinje ono zbog čega je vrijedilo proći patnju uspona.
S vrha se nismo micali gotovo dva sata, i guuuuštali.
Crkva je gotička, jednostavna, bijela, fascinantna.
Kod doma nas je dočekala ekipa drvenih likova s klobucima i leptir-mašnama, a odmah iza njih i baš ukusan ručak. Domaćica je bila uslužna i vrlo pričljiva.
Jedina zamjerka je račun. Ovo na stolu koštalo je 54 eura. Doduše, tu je i cuga, i kolač, i kava - pa možda i nije toliko strašno kako zvuči. Nikako da se priviknemo na sve skuplju hranu svugdje izvan kuće.
Ali dvije kobase sedam eura. To je ipak malo previše.
Poslije ručka smo ušli u crkvu. Rebrasti svod, barokni oltar pretrpan anđelima, drveni stolci uza zid i slovenska zastava kraj vrata - sve to iznad granice šume, gdje inače ne stoji ništa osim kamena. Nevjerojatno.
Pravi vrh
A onda smo krenuli osvojiti ono zbog čega se zapravo pohode brda i planine - najviši vrh.
Jer crkva i dom nisu na najvišoj točki. Pravi vrh je još malo dalje po grebenu, i još par metara uspona - tamo gdje stoji križ.
Tu stoji i mjedena vidikovna ploča s urezanim imenima svega što se odavde vidi. Pogled ide preko cijele Koruške do Kozjaka i Kamniško-Savinjskih Alpa.
Silazak
Nazad nismo išli istim putem, da ne ponavljamo - volimo kružne ture. Silazak vodi zapadno, pa u velikom luku natrag prema jezeru - dulji je od uspona.
Zadnja dva sata su šuma i pašnjaci, s onim magičnim popodnevnim svjetlom koje u Sloveniji traje neuobičajeno dugo.
Pred kraj smo imali i malo previše asfaltnih cesta, savjet je da ih u svojem planiranju izbjegnete. Sami kraj nas je odveo u ograđeni privatni posjed - to svakako izbjegnite. Kada planiramo ture u zadnji tren napravimo i koju grešku, što zna biti zabavno.
Dolje smo bili malo poslije 20 sati, taman pred zalazak sunca.
Ovo je bila prekrasna, iako i poprilično naporna tura.
snimka