Z'BRDA · PLANINE
Naopako Sljeme: kad kreneš s vrha, uspon te čeka na kraju
29. kolovoza 2026. · Nino Ciglenečki & Zjenica · English
najviša točka 964 m n.v. · na turi ukupno 3 h 31 min · mjereno: Garmin epix Pro (Gen2)
Spustiti se prvo Bikčevićevom pa se vraćati Leustekovom stazom zvuči šašavo. Patnja uspona na kraju bila je stvarna.
Na Sljeme se ide odozdo. Oznojiš se do gore, pojedeš nešto, pa lagano kliziš nizbrdo prema autu. Mi smo ovaj put sve okrenuli naopako. Auto smo ostavili gore kod Puntijarke i krenuli - nizbrdo.
Plan je bio jednostavan: spustiti se Bikčevićevom stazom do Blizneca, pa se vratiti gore Leustekovom, da ne idemo dvaput istim putem. Kružne su nam draže.
Nevjerojatno kako čovjek lako sam sebe prevari.
Dolje po Bikčevićevoj
Tri i pol kilometra, ni metra uspona, staza koja se spušta kroz bukvu i sunce koje pada kroz krošnje u prugama. Šuma je bila topla, ali svježija od grada koji je dolje titrao u izmaglici.
Koljena su prva shvatila. Spuštanje nije besplatna vožnja - stalno kočenje na strmom putu umara brže nego uspon, samo drugačije. Noge počnu drhtati na zaustavljanju, a ne na guranju.
Dno
Bliznec nas je dočekao asfaltom i zgradom Hrvatske gorske službe spašavanja. Iznad nas su bešumno klizile kabine žičare i vozile ljude gore.
Sav onaj uspon koji smo maločas tako veselo potrošili na spuštanje sada je stajao pred nama, a noge su već imale sat i pol u sebi.
Gore po Leustekovoj
Leustekova ne oprašta od prvog metra. Stalni uspon počinje kroz visoku borovu šumu.
Prvu pauzu napravili smo na oko 430 metara. Pet minuta, taman za vodu. Drugu na oko 560 m, i ta je trajala sedam. Od tri i pol sata ture, dvanaest minuta stajanja. Nije to disciplina nego računica: znali smo koliko nam je još ostalo gore.
Na jednom dijelu staza prolazi kroz bukve koje su pale. Debla leže uz put i preko njega, korijenje im je iščupano zajedno sa zemljom. Scena kao iz Judgement Day-a.
Treći sat je bio najteži: tri kilometra i skoro 300 metra uspona. Drvena sjenica uz put došla je kao naručena.
Pred kraj se šuma prorijedila i Zagreb se konačno otvorio, kroz suhe, gole bukve koje strše iz zelenila kao jarboli.
Gore smo stigli u 18:50, na 944 metra. Ukupno 720 metara uspona.
Nauk je jednostavan i star koliko i planinarenje: planinu napadaj odozdo. Kad kreneš s vrha, uspon te čeka na kraju, a tada te noge više ne slušaju kao na početku.
Prekrasna ali i poprilično naporna tura. Za ponoviti. 😉
snimka