Z'BRDA · PLANINE
Sto devedeset vrhova, i nijedan slučajno
8. kolovoza 2026. · Nino Ciglenečki & Zjenica · English
Komoot mi je prebrojao vrhove i izbacio brojku od koje sam se nasmijao. Ne zbog broja - nego zato što se sjećam gotovo svakog izlaska.
Komoot ima rubriku koja se zove peak bagging. Ne moraš ništa upisivati: kad preko nekog vrha prijeđeš sa snimanjem, on se sam doda na popis.
Nisam to gledao godinama. Kad sam sad otvorio, pisalo je 190.
Prva pomisao nije bila „koliko”. Bila je - sjećam se gotovo svakog.
Nije stvar u metrima
Znam kako to izgleda izvana. Od 190 vrhova, iznad tisuću metara ih je petnaest. Iznad dvije tisuće - dva. Medijan cijelog popisa je 560 metara.
Netko bi rekao da to onda i nije neko planinarenje.
Nije me briga. Svaki od njih bio je izlazak. Ustajanje prije nego što treba, čizme na noge, i ono kad se šuma odjednom otvori i vidiš dokle te je odnijelo. To se ne mjeri nadmorskom visinom.
Breg od dvjesto četrdeset metara po zagorskoj magli zna dati više nego neki dvatisućnjak po lijepom vremenu, kad svi idu istom stazom.
Bregi koji imaju gazdu
Na popisu su Mađerkin Breg, Bajsov breg, Lovrekov breg, Grozijev breg, Kreačov breg, Smudakov breg, Popov breg. Sedam bregova s nečijim prezimenom, jer je netko davno gore nešto imao - klet, gorice, komad šume.
Tu je i Vuglec Breg. Dvjesto devedeset metara.
To su brda koja nemaju table, ni upisnu knjigu, ni ljude na vrhu. Imaju ime i nekoga tko ga pamti. Meni su na ovom popisu ravnopravna s ostalima, i to nije ni skromnost ni foliranje - to je razlog zbog kojeg uopće izlazim.
Tri različita brda zovu se Veliki vrh. Po dva su Grmada, Straža, Stražnik i Babin zub. Grmada je grmada, straža je straža - bilo ih je koliko je trebalo.
Ima i Vindija - ona ista špilja iz koje su ljudi prije trideset tisuća godina išli po zeleni tuf na Gaveznicu. I Kameni vrh - Gaveznica, sam vulkan, dvjesto osamdeset metara. Dva vrha koja bi svaka ozbiljna lista preskočila.
Onaj najviši nije na popisu
Na vrhu Komootove liste stoji Kredarica, 2.540 metara.
Samo što Kredarica nije vrh. To je kuća - Triglavski dom, zadnje sklonište prije samog Triglava. A Triglav, 2.864 metra, na popisu ne postoji.
Bio sam gore, s ekipom Planinarskog društva Stubičan u koje sam učlanjen. Fotka je kod Aljaževa stolpa i na njoj se vidi sve što sat ne zna zabilježiti: pojasevi, kacige, i ekipa koja se zajedno popela.
Zašto vrh nije upisan, ne znam pouzdano. To su bili moji počeci, bez prave opreme - najvjerojatnije je sat ostao bez baterije drugi dan.
Ta tura zaslužuje svoj tekst. Doći će.
Poslije Kredarice ide Rosenkranzhöhe, 2.120, pa Monte Madrizze, 1.920, pa Uršlja gora, 1.700. Od hrvatskih su najviši Veliki Risnjak (1.530) i Snježnik (1.510).
Zbroj
Ako se sve visine zbroje, ispadne 110.270 metara - dvanaest i pol Everesta, mjereno od morske razine.
Brojka je varka, jasno: zbrajaju se nadmorske visine, ne uspon. Ali mi se svejedno sviđa, jer govori nešto istinito o pet-šest godina u kojima je izlazak van bio prva stvar na popisu, a ne ono što ostane za vikend ako pretekne vremena.
Nisu svi osvojeni pješke
Na neke od ovih vrhova nisam došao hodajući nego na skijama.
Komoot to ne razlikuje - vrh je vrh, bez obzira jesi li se na njega popeo ili se s njega spustio. Meni je to skroz u redu. Skijanje je druga strast, ista stvar drugom opremom, i o njoj još nije bilo ni riječi na ovom sajtu.
Bit će.
Čikat
Najniži vrh na popisu je Čikat. Dvadeset devet metara.
Borova šuma nad uvalom u Malom Lošinju. Nema staze do vrha jer nema vrha. Netko ga je davno upisao u bazu i sad ga Komoot vodi kao osvojen.
I to mi je, iskreno, najdraži red na cijelom popisu. Između Kredarice na 2.540 i Čikata na 29 stoji sve ostalo - sto osamdeset i sedam mjesta na koja sam otišao zato što sam htio, a ne zato što ih netko broji.
To što ih je netko ipak prebrojao, ispalo je fino iznenađenje.