Euro-Office: europski uredski paket koji govori Microsoftovim jezikom

Četiri slova iza točke u imenu datoteke rijetko kome znače išta. Ove su godine ipak posvađala ljude koji se inače slažu gotovo u svemu: one koji desetljećima rade besplatne uredske programe i one koji Europi žele dati uredski paket koji ne drži nijedna američka tvrtka.

Na konferenciji za medije u Berlinu 27. ožujka 2026. Nextcloud i IONOS predstavili su Euro-Office, uredski paket za tekstove, tablice i prezentacije koji se pokreće na vlastitim poslužiteljima i koji razvija više od desetak europskih tvrtki i zajednica. U pozadini je pravno pitanje: američki zakon CLOUD Act iz 2018. dopušta američkim vlastima da od američkih tvrtki traže podatke i onda kad ti podaci stoje na poslužiteljima u Europi, pa dio europskih ustanova traži programe koje ne drži američka tvrtka.

Da to nije samo tema za konferencije, pokazuje Švicarska. Savezna kancelarija objavila je 2. rujna da će oko 3000 zaposlenih dobiti vlastiti otvoreni uredski sustav, procijenjen na devet milijuna franaka, koji će od kraja 2027. raditi usporedo s Microsoftom 365, a ne umjesto njega.

Najoštrija kritika Euro-Officea nije, međutim, stigla iz Microsofta, nego od ljudi iza LibreOfficea.

Tuđi kod i jedan logo

Euro-Office nije pisan od nule. To je račvanje, dakle kopija koja dalje živi svojim putem, paketa OnlyOffice, izdanog pod otvorenom licencom AGPLv3. OnlyOffice ima sjedište u Latviji, ali britanski The Register piše da mnogo toga upućuje na razvoj u Rusiji, gdje tvrtka R7 prodaje vrlo sličan paket. Autori Euro-Officea na GitHubu kao razloge za odvajanje navode prijedloge izmjena na koje nitko ne odgovara, slabu otvorenost razvoja, zatvorene dijelove mobilnih aplikacija i zabrinutost zbog ruskog vlasništva.

OnlyOffice je 30. ožujka odgovorio optužbom da je licenca prekršena, jer su iz koda uklonjeni njegov logo i oznake. Nextcloud je uzvratio da licenca dopušta uvjet da se navede autor, ali ne i obvezu da se prikazuje zaštićeni logo, pogotovo kad OnlyOffice istodobno ne daje nikakvo pravo na korištenje tog znaka. Zaklada za slobodni softver (FSF), koja je tu licencu napisala, stala je 17. travnja na stranu Euro-Officea: AGPL se ne smije koristiti za to da se primateljima softvera oduzmu slobode, pa takav zahtjev smiju ukloniti.

Spor nije oko koda nego oko formata

Zaklada The Document Foundation, koja stoji iza LibreOfficea, objavila je 8. lipnja otvoreno pismo Itala Vignolija. U njemu piše da Euro-Office kao zadani format koristi Microsoftov OOXML, dakle poznate DOCX, XLSX i PPTX datoteke, format koji je razvio i kontrolira isključivo Microsoft. Time je Euro-Office, po njima, stvarni saveznik Microsofta u zaključavanju sadržaja, a pravi temelj digitalne samostalnosti vide u otvorenom formatu ODF, koji je međunarodni standard od 2006.

Euro-Office se pritom ne zatvara prema ODF-u. Na GitHubu projekt navodi da radi s DOCX, XLSX i PPTX datotekama, ali i s ODT, ODS i ODP, a Nextcloud ga u priopćenju predstavlja upravo kao paket s punom podrškom za Microsoftove formate. Za ured koji prelazi to znači da mu stari dokumenti i sutra izgledaju onako kako su izgledali jučer.

U tom se sporu zapravo sudaraju dvije definicije iste riječi. Za ljude oko LibreOfficea samostalnost znači da format dokumenta ne pripada nikome, pa ga nitko ne može ni zaključati. Za europske tvrtke koje prodaju usluge u oblaku znači da podaci stoje na europskim poslužiteljima, pod europskim zakonom, i da se kod može pokrenuti bez ičijeg dopuštenja.

Ako tvoj ured jednog dana prijeđe na europski paket, vrlo je moguće da ćeš i dalje otvarati isti DOCX kao danas, samo na drugom poslužitelju. Je li to sloboda ili samo nova adresa za staru naviku, pitanje je na koje nijedna strana u ovom sporu još nema odgovor koji bi zadovoljio onu drugu.