Bez šećera ne znači bez učinka: što je izmjereno na 120 ljudi

Oznaka bez šećera bira se s razlogom. Tko pazi na šećer u krvi, tko je dobio nalaz koji mu se nije svidio, tko naprosto ne želi pretjerivati, posegne za pićem ili pločicom na kojoj piše nula kalorija i smatra da je stvar time riješena.

Nula kalorija, pokazalo se, ne znači nula učinka. I to nije naslov s interneta nego nalaz pokusa na sto dvadeset ljudi.

Četiri zaslađivača, dva su pomaknula šećer

Istraživanje objavljeno u časopisu Cell 2022. godine uzelo je sto dvadeset zdravih odraslih i podijelilo ih nasumično. Dva tjedna su uzimali saharin, sukralozu, aspartam ili steviju, a jedna je skupina dobivala samo nosač bez zaslađivača. Bitno je da su doze bile ispod dopuštenog dnevnog unosa, dakle unutar onoga što se smatra sigurnim.

Sva četiri zaslađivača promijenila su sastav bakterija u ustima i u crijevima. Ali samo su dva, saharin i sukraloza, i izmjerivo pogoršala podnošenje glukoze, što znači da je šećer u krvi nakon obroka rastao više nego prije pokusa. Aspartam i stevija taj učinak nisu pokazali.

Najzanimljivije je što učinak nije bio isti kod svih. Ovisio je o tome kakve je bakterije tko imao na početku, pa je isti zaslađivač nekome pomaknuo šećer, a nekome nije. Da to nije slučajnost, istraživači su provjerili tako što su bakterije ljudi koji su najjače reagirali presadili miševima. I miševi su reagirali jednako.

To je čvršće od većine onoga što se o hrani čita, jer nije opažanje nego pokus, i jer je mehanizam pokazan dvaput, na ljudima pa na životinjama.

Studija koja se godinama citira naopako

Kad se već govori o slatkim napitcima, obično se izvuče rad iz American Journal of Public Health iz 2014. Pratio je 5309 odraslih Amerikanaca i mjerio im duljinu telomera, zaštitnih završetaka kromosoma koji se skraćuju kako stanica stari.

Nalaz je stvaran. Pola litre slatkog gaziranog pića dnevno povezano je s otprilike 4,6 godina dodatnog staničnog starenja, što su sami autori usporedili s učinkom pušenja. Brojka je uvjerljiva i zato putuje.

Ali ista studija nije našla nikakvu vezu kod dijetalnih gaziranih pića ni kod negaziranih slatkih napitaka, a stopostotni voćni sok bio je granično povezan s duljim telomerima. Tko taj rad navodi protiv voćnog soka, a to se radi redovito, navodi ga protiv onoga što u njemu piše.

Pokus ili opažanje, to je cijela razlika

Te dvije studije nisu iste težine, i to je najkorisnija stvar koju iz svega ovoga vrijedi ponijeti. Kod zaslađivača su ljudi nasumično raspoređeni, dobili su točno određenu tvar i mjereni su prije i poslije. To je pokus, i iz njega se smije govoriti o uzroku.

Kod gaziranih pića nitko nikoga nije ni na što rasporedio. Izmjereno je stanje u jednom trenutku kod više od pet tisuća ljudi, pa je nađena veza. Ljudi koji piju pola litre gaziranog dnevno razlikuju se od ostalih i po dohotku, kretanju i svemu drugom, a to se nikad ne da do kraja izračunati.

Zato se, kad naiđeš na naslov o hrani, isplati postaviti jedno pitanje: je li to netko isprobao ili je samo primijetio. Obje vrste vrijede, ali ne govore jednako glasno, a novine ih tiskaju istim slovima.

Umjetni zaslađivači, dakle, nisu neutralni, ali se ne ponašaju isti kod svih. Slatko gazirano piće ima najgori dosje. Voćni sok u toj priči nije osuđen, koliko god se često tako navodi.

Ovo nije liječnički savjet. Ako imaš razlog paziti na šećer u krvi, o zamjenama se razgovara s liječnikom, ne s popisom sastojaka.