Zašto tijelo u pedesetima popušta: tri stvari koje su stvarno izmjerene

Nalazi krvi su uredni, tlak je gdje treba, liječnik kaže da nema ništa. A ti znaš da nije isto kao prije: stube se penju sporije, vreća cementa je teža nego prije pet godina, i nakon jednog lošeg tjedna trebaju ti dva da se vratiš u normalu.

Osjećaj je da se to dogodilo naglo, gotovo preko noći. Nije. Tri su stvari koje su znanstvenici doista izmjerili, i sve tri počinju davno prije nego što ih primijetiš.

Duboki san odlazi tiho, i to rano

Noć nije jednaka od početka do kraja. Jedan dio nje prespavaš plitko, a jedan dio duboko - to je onaj san iz kojeg te je teško probuditi i u kojem tijelo popravlja samo sebe.

Znanstvenici su pratili 149 zdravih muškaraca u dobi od šesnaest do osamdeset tri godine i mjerili koliki dio noći svatko od njih provede u tom dubokom snu. Kod najmlađih, onih do dvadeset pete, bila je to gotovo petina noći. Kod muškaraca između trideset šeste i pedesete ostalo je jedva tri posto.

Duboki san se, dakle, ne gubi u starosti nego mnogo ranije, a zajedno s njim pada i hormon rasta, tvar koja noću krpa ono što se preko dana potrošilo. Zato osam sati sna u pedesetoj nije isto što i osam sati u dvadesetoj: spavaš jednako dugo, ali ne jednako duboko.

Snaga ode brzo, a vraća se sporo

Jedanaest zdravih ljudi prosječne dobi od šezdeset sedam godina pristalo je provesti deset dana u krevetu, i to je bilo dovoljno da im noge oslabe, da izgube brzinu kojom se mogu naglo odgurnuti i da im padne izdržljivost.

Zamisli sad običnu upalu pluća, operaciju koljena ili gips na nozi - to je zapravo isto to, samo što nitko ne mjeri. A razlika između mladog i starijeg tijela nije u tome koliko se izgubi, nego u tome što se kod mladog vrati samo od sebe, dok se kod starijeg mora ponovno izgraditi, namjerno i polako.

Mišić s godinama slabije čuje isti poziv

Kad pojedeš nešto s bjelančevinama - meso, jaja, sir, grah - u krvi ti poraste tvar koja se zove leucin i djeluje kao prekidač: javlja mišiću da je vrijeme za gradnju.

Skupina znanstvenika pregledala je 29 istraživanja o tome koliko taj prekidač uistinu vrijedi. Nisu se složili oko svega, ali oko jednog jesu: starijem tijelu treba više bjelančevina odjednom nego mladom da bi se prekidač uopće upalio.

Koliko? Međunarodna skupina stručnjaka PROT-AGE preporučuje zdravoj osobi starijoj od šezdeset pet godina jedan do 1,2 grama bjelančevina na kilogram težine dnevno, a onima koji boluju od nečega i više, do 1,5 grama. Za čovjeka od osamdeset kilograma to je između osamdeset i sto grama na dan.

Jednako je važno kako se to rasporedi. Preporuka je 25 do 30 grama po obroku, u tri obroka, jer jedna obilna večera ne nadoknađuje dva slaba obroka prije nje. Doručak od tosta, voća i kave ima jedva desetak grama - mladom tijelu i to nešto znači, starijem ne.

Što se od toga da napraviti

Sve troje vuče u isti smjer, i to je onaj koji sami autori tih istraživanja navode: bjelančevine raspoređene na tri obroka umjesto svih navečer, noge koje se redovito opterećuju i ne miruju predugo, i san koji se ne skraćuje - jer onoga najdubljeg, koji tijelo doista popravlja, s godinama ionako ostaje sve manje.

I još jedna stvar, zbog poštenja. U snimci koja je bila povod ovom tekstu navodi se pet razloga, a ovdje su tri - za ta tri smo otvorili i pročitali istraživanja, a za druga dva nismo našli ništa što bi ih potvrdilo. Bolje tri koja su znanstveno provjerena nego pet koja dobro zvuče.