Mozak ima "tipku" za brisanje

Znaš onaj osjećaj. Probudiš se i san je još tu, cijeli. Bila je neka kuća, netko ti je nešto govorio, i bilo je potpuno jasno zašto je to imalo smisla. Posegneš za tim - i nema ga.

Ne izblijedi. Nestane. Kao da je netko stisnuo tipku dok si ti još otvarao datoteku sna.

Cijeli život ti se to događa gotovo svake noći i vjerojatno se nikad nisi zapitao zašto.

Odgovor je bezobrazno jednostavan: zato što to netko briše.

Ekipa za brisanje

U hipotalamusu postoji skupina neurona koja luči tvar zvanu MCH. Ti se neuroni pale samo u REM fazi - dakle baš dok sanjaš - i posao im je prigušiti hipokampus, dio mozga koji doživljeno pretvara u trajno pamćenje.

Dakle nije kvar. Nije stres, nije loš san, nije to što si star. Postoji namjenski sustav i radi po rasporedu, bez pardona.

A zašto bi to itko htio

Najljepše objašnjenje dao je Francis Crick. Da mozak u snu izbacuje smeće - veze koje su se preko dana nakupile, a ne trebaju nikome.

Da nije tako, onda pamćenje snova ne bi bio dar nego problem. Spremali bi otpad umjesto da ga se riješimo.

Jedna šokantna računica - sanjamo prosječno dva sata svake noći. Kroz osamdeset godina to je, otprilike šest i pol godina. Šest i pol godina nekakvog života koje je naš mozak stvarao, a nemamo pravo zadržati ni jedan jedini kadar.

Dok spavamo mozak nije snimatelj, on je montažer - i svake noći, bez pitanja, odlučuje što ide van.

A ujutro ustaneš i misliš da si isti.

---

Snimka je ispod, kanal je Zavan. Ima tamo još stvari koje nisam htio prepričati, pa ako te ovo zanima pogledaj cijeli video.