DELIMIR
REŠICKI
ROCK'N'ROLL
Pedofili se bezbrižno
surfaju na Internetu
diljem domaje
nešto čudno šumi
u telefonskim slušalicama
bljutavo je vino
pospani stari fenderi
i svi su baš klipovi ostali zaglavljeni
u porazbacanim špricama
adio rock'n'roll
(DELIMIR REŠICKI,
Ezekijelova kola (pjesme), Znanje, Zagreb, 1999.)
EMINEM
"Without me"
...
A tisk-it a task-it,
I go tit for tat with anybody who's talking this shit that shit
Chris Kirkpatrick, you can get your ass kicked
Worse than them little Limp Bizkit bastards,
And Moby, you can get stomped by Obie,
You 36 year old bald headed fag blow me
You don't know me, you're too old
Let go, it's over, nobody listens to techno
Now lets go, just give me the signal
I will be there with a whole list full of new insults
I've been dope, suspenseful with a pencil
Ever since Prince turned himself into a symbol
But sometimes the shit just seems,
Everybody only wants to discuss me
So this means I'm disgusting,
But its just me I'm just obscene
Though I'm not the first king of controversy
I am the worst thing since Elvis Presley,
To do Black Music so selfishly
And use it to get myself wealthy (Hey)
There's a concept that works
20 million other white rappers emerge
But no matter how many fish in the sea
It'll be so empty without me
...
ĐORĐE MILJUŠ - ĐOLE
Garažni bend
Težnja mladosti
Neostvarene želje
I jaka volja
Neutaživa žeđ
Za slavom
Doviđenja ljubavi
Sutra počinje igra
Uz kavu jutarnju
Buđenje u transu
I telefonski zvuk
U ušima očaja
Budale i psi
Na zidovima
Postaju stvarnost
Poslije podneva
Zbogom
(ĐORĐE MILJUŠ
- ĐOLE, Prijevoz za vlastite potrebe, vlastita naklada - Andrea Knapić,
2002.,www.thinking-gap.tk
,
thinking-gap@post.hinet.hr)
LANA
DERKAČ
NOVINE
I.
Neka nam menta
bude grad
započeo si rečenicu
i pred kioskom na presavijenim listovima
potražio rezbarije po novostima
Čitaš mi: postoji mjesto
gdje kiša svaki dan zalijeva anđele
pa rastu
(Lana Derkač,
www.konture.com)
MILORAD
STOJEVIĆ
Dobri moj naslov
sluša koračnicu s krova
Kolaboriram s
jednostavnim poetikama. Služi im
Na čast, truleći kao čestica Ničega. Ili smo jednako strasni.
Povučeni u postaje.
Kobre su se obojile u plavo.
Kite se perjem kokoši i stida, ako ne bi bilo preapstraktno.
Misleći kako Narcisi
Spavaju samo u Sebi.
Tako, dakako,
pjesma. Pretočena
U zdanja.
Pomalo i shvaćam te luterane od kojih redovito
Kupujem knjige. Na otplatu i ostalo, kako već to davno
Opjeva jedan živi pjesnik.
Lako je lamentirati
pod lumbrelom, ali kada kiša
Prestane, što ćete s onim drvom, koje nije za ogrjev,
Neg za pojeziju. Kako tada, tako i sada, rekla bi
Usmena poezija po Heineovoj oredaji u lošem prijevodu.
(MILORAD STOJEVIĆ
Tečaj čarolija, Stajer graf, 2001.)
MARKO
PRESEČKI
knjiga, bilježnica,
svijeća,
prstenovi umiru od strašnog zvuka,
koji blista oko brojeva,
koji blista oko nemoralnih leptira
probušenih gljiva
(MARKO PRESEČKI
Osmičevac, vlastita naklada, 2002.)
KREŠIMIR
PINTARIĆ
NAPOKON JE POSTALO OZBILJNO
Volim
te kada se probudim s tvojim rukama ispod mog jastuka.
Volim te kada me u prolazu pomiluješ po potiljku.
Volim te kada se vikendom izležavamo u krevetu,
a ti glumiš ljubomornog muža.
Volim te kada mi prije odlaska na posao popravljaš ruž
nježnim i napola odsutnim pokretima.
Volim te kada nakon svađe dođeš do mene raširenih ruku
i tepavim glasom kažeš: "Poljubi nezahvalno govno. Govno te voli."
Volim te kada bez riječi ležimo na krevetu
a ti po peti puta za redom puštaš Danelectro EP.
U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo.
Kao u onoj pjesmi Czeslawa Milosza.
(KREŠIMIR PINTARIĆ,
magazin GODINE NOVE 13/14, svibanj 2002.; (www.kresimirpintaric.com)
IRINA
BAN
POSJED
Zauvijek imam
svoju maštu.
Malo pero, sjemenku kruške, kaplju ovješenu o dimnjak.
I ogradu paučine, povrtnjak gdje rastu rogovi pahuljastog jelena.
Imam svoju jastučnicu
slika.
Vrtuljak balerine s ušećerenim naramenicama plesne haljine.
U povoju neba ljuljačka duge. Skliznut će vodotok boje, sve će postati
modro.
Posjedujem mlin
bez kamena.
Bez mlinara.
Bez brašna.
Posjedujem srebrnu
prašinu maštanja.
(IRINA BAN,
www.konture.com)
MIROSLAV
MIĆANOVIĆ
PSALAM, PJEV
TAMNOG ANĐELA
ja samo znam da
na mjestu
gdje si gola ušla u praznu
sobu i rekla nije dobro
baviti se morem, sada rastu,
katedrale i gromovi,
glazba i planine
(MIROSLAV MIĆANOVIĆ,
Zib, Meandar, Zagreb, 1998.)
ERVIN
JAHIĆ
Stotinu
gorućih Sunca
Ako
je cijeli svijet zrcalo
a u svakom atomustotinu gorućih Sunca,
kako kazuje Šabestari,
ogledaj se
dok ti ne utrne sunce.
(ERVIN
JAHIĆ, Biografija i auto, DHK, Rijeka, 2001.)
KEVIN
T. McENEANEY
Pjesništvo
Korisno kao molitve
fratra trapista
Pozvati svjetlucavo poštovanje
Vječnoga i naći ga kako pliva
u mjesnom jezeru - vodeni pauk
pliva svoje uobičajeno prsno
u bujadi i neredu proljeća -
takva je nevažna dužnost
onoga tko je zaboravan prema ambiciji.
naći poluzadah nezadovoljnog
Boga u zračnim strujama povjetarca,
sastaviti zadovoljavajući prijevod,
spremiti ga u ladicu:
To je jedino pošteno napraviti,
budući da je poštenje skriveno čudo.
(u časopisu
EUROPSKI GLASNIK, broj 6/2001 (izišlo 2002.), Zagreb, DHK, str. 739)
DORTA
JAGIĆ
PJESMA
O VJEČNOSTI
susjeda je jutros
zašla k nama
i rekla: sjest ću na trenutak
(DORTA JAGIĆ,
PLAHTA PREKO GLAVE, SKUD I.G. Kovačić, Zagreb, 1999.)
MARIJA
LAMOT
OPLOĐUJEŠ ZEMLJU
Oplođuješ zemlju
u meni da niknu vode
i proljetnice
strmoglavljene s tvojeg brijega,
pročišćene ljubavlju.
Ispod kreveta zemlja rahla i mirisna
do mojih ruku povija nježno sjeme.
I sve što jesmo natapa suzama.
Kroz sobe čuje se milozvuk proljeća.
Otvori mu svoje puritanske prozore,
svoju štedljivuu i samotnu dušu.
(MARIJA LAMOT,
časopis za kulturu HRVATSKO ZAGORJE, 2/2001. - izišao u ožujku 2002.)
VELIMIR
SRIĆA
NOĆNI TRIPTIH
ti si tama i sjećaš
se toga
jer glad za tijelom
nije ništa novo
svuci sa sebe
nepovjerljivost
odjeni nježnost
i budi dostojna te šutnje što nas okružuje
koljena drhte
a oči se prosule
kao drvored kestena u listopadu
dođi
samima nam pred sobom nema uzmicanja
(VELIMIR SRIĆA,
RAZNE IGRE, Aeragrafika, Zagreb, 1999.)
LUCIJA
STAMAĆ
Život
u visokom neboderu
trebao bi mi davati perspektivu,
pregled nad situacijom -
lijep izgled bi
mi trebao
biti štap koji božjim čudom
pokreće vodu iz kamena -
ili makar izaziva
malo pijanstvo.
No budući da mi
sve to u život
mami uglavnom nakaze,
preostaju mi samo slova i komad
papira - da fokusiram pogled
i ubijem vrijeme.
Nastojim se pokoriti
carstvu
vlastitih misli i želja sve dok mi se
glava ne raspukne kao pomidor;
loviti svoje snove u ritmu
kojim pristižu, kao
sjene na autoputu pred
šajbom usnulog vozača;
dobar pjesnik
je samo kukcožder;
osoba koja razapinje nedužnu i
nemoćnu inspiraciju duginih krila
na papir, još uvijek napola živu...
općeprepoznato
znakovlje i
glasovlje jedina su moguća
spona između ljudi,
a to nije ništa.
Jao krilatima.
(LUCIJA
STAMAĆ, www.konture.com)
MILKO
VALENT
NEURO
NOĆ
1. Spremni za
navigaciju
samo trenutak
da ugasim
strast i luna-park, poznato
zabavište pune mjesečine.
a sada slijedi odmor
zadovoljenih lunatika.
crna učenice, nastavit ću tamo
gdje sam stao kada smo
blagovali večer na balkonu
i slušali jazz, grimiz na usnama,
vino i smokve bez lišća.
mila, ja sam Kairos, izazivač
muze i dobra navigacija kroz
krizu drugih. za to vrijeme dok
izazivam muzu, češkaj mi
svilenu kožu.
naoštri noćne nokte,
fatalna djevojko kružne radosti.
(MILKO
VALENT, www.konture.com)
Branislav
Babić Kebra
KAD SE NEKO
NEČEM DOBROM NADA
Pravila su uvek
tako stara
Zašto moram njima da se klanjam
Nije važno, pričaj mi o sreći
Nešto lepo, kao čokolada
Ovaj put je porodično stablo
Mali prostor koji tako volim
Sve je spremno, to je moja snaga
Nežni ljudi, različitih strana
(OBOJENI PROGRAM,
album "AKO NISAM DOBRA ŠTA ĆEMO ONDA?", urbaNS, 2002.
www.obojeniprogram.com
(www.urbans.co.yu)
SRĐAN
SACHER
:žvačem listove
koke i osluškujem:
od ispod
negdje kroz cijevi
duboko iz srca podzemlja
dolazi voda i penje se
sumrak je i govorimo
u rano predvečerje
on, indijanac
govori :mi:
mi, bijelci
govorimo :ja:
i uglavnom svi koristimo zamjenice
osim dok povremeno
prasnemo u smijeh
i izdamo se jedan drugom pogledima
SRĐAN SACHER,
Kargo kult, Meandar, 1997.
(www.meandar.hr)
SIMO
MRAOVIĆ
iz demokracije
ostale su racije
i po koja pljačka i pokoja značka
otvorim knjigu maleš se pokloni kaže
zdravo medvjediću kupi 13 bisera
ne mogu mali sam izgubio sam srce
kako si ga izgubio kad je srce vojnik
moje srce ne tek se rodilo
u krošnji spava medvjedić
probudio ga je bagić
rekao je ako me pobijediš
pustit ću te natrag
ne znam igrati pikado kaže medvjedić
evo vježbaj idem ja
ne znam čitati kaže medvjedić
o fino kaže bagić a gdje si bio
ne znam kaže medjvedić ali netko
mi je nudio bisere suze kišu i bombone
dobro kaže bagić nazvat ću simu
a on neka te vrati malešu
za pravdu se treba boriti
(Laku noć,
Garbo (ciklus pjesama), ZAREZ, 17.1.2002)
RADOVAN
IVŠIĆ
AIAXAIA
ILI MOĆI REĆI (odlomci)
I. čin, 7. prizor
Ronilac
...
Govor je kad iz
daha riječi naviru,
kad se tiho probijaju, širom prelijevaju,
strahotne i uvijek nove,
blistave i krhke,
da li su slapovi,
da li su obluci
ili su gromovi,
riječi,
nikad iste
i sve bogatije,
jedna za drugom,
jedna preko druge,
gole,
u klupku,
ludo zaljubljene,
ili samotne, zakukuljene,
kap za kapi,
kamen po kamen,
ali uvijek nanovo na sve spremne,
riječi, crvene od usana, mokre od suza,
mračne iz dubine srca,
riječi od sna
i riječi od uma.
(RADOVAN IVŠIĆ
Poezija, Matica Hrvatska, Zagreb, 1999. )
MILANA
VUKOVIĆ
ZBILJA
Skriven u krajoliku
ne tražim odraz
u plavookom jezeru i ne crtam prstom
svoju sjenu na pijesku. Moja su raspoloženja
brzi oblaci. Sličim na mahovinu i kamen,
na jeku i borove što rastu prema ponoru.
U snu moja se duša nadvija nad svijet
i ja susrećem onu koja me sanja na zbilji.
(MILANA VUKOVIĆ,
Azurno zlatno, Ceres, Zagreb, 1994.)
ZVONKO
MAKOVIĆ
U
OGLEDALU
Sada
izranjaš iz moje rečenice.
nema sjećanja, nema utjehe
koja bi te osokolila.
Nostalgija, tužno prepričavanje,
jedva prepjev, jedva razumijevanje.
U vlastitom srcu, kao u zjenici
oka, uvijek zatitra neka oštra
praznina. U koju te onda
stavljam kao lik iz dnevnika.
Kao suvišan kadar kod montaže.
Kao osvojeno vrijeme.
(ZVONKO
MAKOVIĆ Veliki predjeli, kratke sjene (izabrane pjesme), Meandar,
Zagreb, 2001.)
MARKO
GRČIĆ
TELEVIZIJSKO
POPODNE
Upitaj televizor
svoj
Što misli o istini
Upitaj televizor svoj
Što misli o hrabrosti
Upitaj televizor svoj
O onom lešu što je iza njega
Pa se onda baci
U njegove valove
I kušaj doplivati
Do obale svoje puste sobe
Kako bi TV snimatelji
Koji po njoj kabele već vuku
Mogli snimiti pomodreli ti jezik
Isplažen TV publici
Koja manje-više
Ne čita Platona
Niti čuje potres
Od kojeg ekran puca
(MARKO GRČIĆ
Nebeska vučica, Matica Hrvatska, Zagreb, 2001.)
DAMIR
ŠODAN
PASTORALNI
FLASH
majstor
obućar
smislio je okomitu razbibrigu.
ali ne koristimo uvijek sva znanja.
kao što ne pijemo vino u svim prilikama.
kao naprimjer danas kad se nakon roštilja
zalijevamo crnim pivom polako
se razlažući u dimu velikog jointa
dok djevojke, sada već gospođe, sada već
bića obuzeta sipkom svjetlošću
odlaze u šumu da se prošeću,
rasfriškaju i nasmiju nečemu
što samo one razumiju.
u međuvremenu krdo bijelih oblaka
istrajava u sporosti. Bog
premješta čačkalicu.
očiju tamnih kao naftni derivati
kad se dignem iz ligeštula
poletjet ću.
(DAMIR
ŠODAN, Srednji vijek, Zagreb, Naklada MD, 2001.)
ĐORĐE
BALAŠEVIĆ
OTILIJA
(Lakonoga)
Jedva da se sećam
dvanaest zvončića na njenoj bluzici
Sam je crni Đavo poturio note muzici
Vrtela prstić oko dugmeta
Starija joj sestra bila kao ukleta
Obeć'o kući da će doći i pre ponoći.
Jedva da se sećam
prvih pet-šest slova njenog imena
Mesec nešto flekav, ko stara trumpeta limena
Vitlao Božić jata zvezdana
Mrznuo je Dunav nizvodno od Bezdana
A u našem kraju lepih seka iznad proseka.
I baš lakonoga
Za drugoga zaručena a za mene naručena kod Boga.
Moja lepotuška
Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajičku opuška
Ko reči par u spomenar...
Jedva da se sećam
da je ribnjak bio srmom okovan
Tad i nikad više miris'o je sneg na jorgovan
O, mati joj njena skrila papuče
Od mraza ringlov pred kućom napuče
U ocove čizme pa do čarde preko verande
Moja lakonoga
Za drugoga zaručena a za mene naručena kod Boga
Moja lepotuška
Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajičku opuška
I teški lom u srcu mom
(Đ. Balašević
- Dnevnik starog momka)
MARSHMALLOW
(MATIJA HABIJANEC)
FLOWERY
LANE
i
can be sadder than you, it's a deal
"when you're lost, you have something to
look forward to" says Ally McBeal
i
wanna drive this horse...
where's the wheel, where's the gas?
picture me driving an army plane
smiling & being alive in a flowery lane
movies
that make me good
people that make me bad
worlds that my head creates
guitars, the sun
this
is a fairy tale i wanna tell my kids
what i choose is what i loose
i've
been used
(MARSHMALLOW
"THE MARINADE COLLECTION",
2001. STAIN RECORDS)
BORIS
MARUNA
NIKAD NEĆU
PRESTATI PONAVLJATI
Ja sam vaš
prorok. (V. Majakovski)
Ja nisam pjesnik
budućnosti
Ja je nemam
Nemam ni potrebnih vizija
ne zanimaju me sutrašnji naraštaji
Vječnost ne kuca na moja vrata
Moja riječ ne otkriva tajne svjetove
Na moju riječ voda ne poteče iz kamena
Ja živim svoj život među vama
Gorak kao početak amebe
Posvuda ste samo vi s vašim omčama
S vašim kravatama i s vašim teorijama
S vašom tvrdom potkoljenicom stvarnosti
I meko uvezanim Marxom na polici
S vašom beskrajnom vjerom u traktore
I lakom sumnjom u vlastite žene
Bez vas ne bih mogao
Ja sam vaš pjesnik
Samo vama govorim
Samo za vas ponavljam
I nikad neću prestati ponavljati:
Kršćani, vi niste
sposobni
Da nešto naučite!
(BORIS MARUNA,
Upute za pakleni stroj, NZMH, Zagreb, 1998.)
MILKO
VALENT
ŠKOLA CRNOG
TURNUSA
1. Na putu
kroz vaniliju
Na putu kroz vaniliju
ravnatelj kućne galaksije
smije se relativno. Opušta ga
jednostavna neuro-slika
sladoleda u kornetu.
Zakon vanilije
zbunjuje
početnike. Brzo otapanje
sunca po danu zahtijeva
spremnost lizanja svih boja.
Uopće, lizati znači izazivati
raj na zemlji. Znači biti
egzotičan za opće dobro.
Na putu kroz vaniliju, čovječe.
Ali prije izgradnje
finog
skromnog egoizma i kućnih
dnevnih bogova te brzih domaćica,
treba osvijetliti noć
sa svih strana svijeta.
Na putu kroz vaniliju, čovječe.
MILKO VALENT, Neuro neuro, Meandar, 2001.
TOMISLAV
ZAJEC
Zašto smo zapalili
kuću, 9.
intenzivno razmišljam
da li smo se ikad pomirili s tugom. i ako jesmo - kad? izvadio sam
veliki atlas svijeta i na mjestu gdje se nalazi livada ucrtao podvožnjake,
ulice, grad. od žutog plastelina načinio sm most, provlačili smo se
ispod njega sve do duboko u noć. tada su naše plahte postale ponovno
nemirne, proizvodile su čudne glasove, pištale kao parobrodi. sestra
je pripremila kovčeg. kovčegu je ispala ručka. sve što nam je ostalo
suhe su uspomene.
(TOMISLAV
ZAJEC Rupa njegova imena, Ceres,
Zagreb, 2000.)
Jasmina
Burek
Previše
je zaprljanih kiša
Ispod noktiju
Da bismo mirno legli pod sunce
I slušali dah trave
Pod leđima
Stoga je najbolje preskočiti stvarnost
Možda i ona preskoči nas
Moja
je ljubav negdje iznad krovova
Gdje plavičasti oblaci razdjeljuju
Nebo od grijeha
Dovoljno visoko da čuje pjesmu
Anđela
I osjeti bijeli miris božanskih visina
I ne plaši me prašina
Što ju u ona olujna vremena
Uzdižu strašni vihori
Naše zablude
Time tek znam da je ljudska
Sasvim savršeno
Ljudska
(Jasmina
Burek,
www.jburek.cjb.net)
SONJA
MANOJLOVIĆ
PA, ŠTO,
AKO NEVJEŠTO ŽIVIM
Pa što ako nevješto
živim
Ako bauljam
na hiljadu očiju razmrcvarena
Gotovo pobijene, do kasno razvrstavam sićane slavuje
Otvaram i otvaram u njima ekrane daljine
Što, ako hoću disati, jesti
gdje ima hranjive juhe od zraka i knjiga
za koje ću zasjesti
bradu naslonit na dlan
dok ruka ne usahne
i kapci ne pripotvrde
Pa, što, ako od vas uzmem samo knjige
usta za naš poljubac
(SONJA MANOJLOVIĆ, Vješturkov tanac, Meandar, 2001.)
BJORK
Pagan poetry (Vespertine)
pedalling through
the dark currents h
i find an accurate copy
a blueprint
of the pleasure in me
swirling
black lilies
totally ripe
a secret code
carved
swirling
black lilies
totally ripe
he offers a handshake
crooked
five fingers
they form a pattern
yet to be matched
swirling
black lilies
totally ripe
on the surface
simplicity
but the darkest pit in me
is pagan poetry
pagan poetry
swirling
black lilies
totally ripe
.. .. . . ...
. . ... ... . .. . .... . ... . ..
morse : coded
: signals
they pulsate : they wake me up
from my
hibernate
on the surface simplicity
but the darkest pit in me
is pagan poetry
pagan poetry
i ©love him
this time
i'm gonna keep me to myself
this time
i'm gonna keep my all to myself
she ©loves him
JOSIP
SEVER
POGREB
odlažem pogled
- i odlazim proklet
i glas mi bude od nerava - neravan
plač kad su zabijali čavle
bio je nalik na crne čavke
bilo je crno od
batina veče
i razlupana šaka groma
hladne i mračne kiše zveče
po golim zjenicama kroma.
JOSIP SEVER,
Diktator (Razlog, Zagreb, 1969.)
MARIJA
LAMOT
PJESNICI
Kako je čudno
čitati poeziju
Kako je čudno pisati poeziju
Što zapravo žele ozbiljni ljudi koji pišu
bestidno iskazujuć bljedunjave
aktivnosti nepostojeće supstancije: duše?
Što žele objasniti, zaustaviti?
Jedan ozbiljan čovjek ne smije
biti pjesnik i prodornošću
vida razotkrivati stvari, rušiti poredak.
Pjesnici sebično manipuliraju bićima
posredujući ih u riječima.
I sve zadobiva sasvim drugo postojanje:
kamen više nije kamen.
Suha ruža cvate.
Svjetlost se odlama s ledenog brijega,
a gore na vrhuncu smiješi se Bog.
MARIJA LAMOT
Priprema za obiteljsku fotografiju, Naklada MD, 2001.
KREŠIMIR
PINTARIĆ
NAKON
ZVUČNOG SIGNALA MOŽETE OSTAVITI PORUKU
dogodilo
se
baš onako kao što si rekao da može
ili hoće
ne sjećam se više
znam samo da sam hodao ulicom
jason pierce je pjevao
when you smile
you know you blind me
to all the horrors I see
i onda se dogodilo
baš taj osmijeh
nekakav predivan osjećaj
znaš
onaj osjećaj kada digneš pogled prema nebu
ne znajući što bi tamo točno trebao vidjeti
više kao da provjeravaš
ne gleda li netko tebe
("Divovski
koraci (pjesme)", Ghetaldus optica, Zagreb, 2001.; www.kresimirpintaric.com)
ALEKSANDAR
STANKOVIĆ
JUTRA
POBIJEĐENIH
Uostalom kao i
ja
sve ti oči same
čekaju
Rado bi uvrijedila neznanje
Bio ti velik dan - htjela bi
Uostalom kao i
ja
pokušavajući
zaboravljajući
snom trčeći
krvareći
grči ti se ruka - ponekad
Uostalom kao i
ja
prepoloviš se
pogledaš me
ne znamo se
Tek smo jutra pobijeđenih
(JUTRA POBIJEĐENIH,
Nova knjiga Rast, Zagreb, 2001.)
KEMAL
MUJIČIĆ ARTNAM
TRENUTAK
POSLIJE
U
raj, u praoblik, dakle,
u istjeranost iz sebe, u drugost,
gdje nema boljega ni gorega,
gornjega ni donjega.
U prelet, u prostranstvo se rasprostrijeti,
raspršiti, raspustiti, rasprsnuti,
gdje nema bližega ni daljega,
ni tamo ni ovamo.
Treptati u trajnom, u transcendentalnom,
u ničemu, bez ništa, nevidljivo.
U zaborav zamaknuti, zabaškuriti,
u zagonetku se zagonetnuti,
u tajnu se uvući, u žubor,
gdje nema znakova koji ostaju.
Ili, kao srne kad umiru,
kao njihove duše kada se uvlače u paprat, uvući se,
i nitko neće znati gdje je tko,
što je što.
KEMAL
MUJIČIĆ ARTNAM
PUT
PREMA PAKLU
Na
putu prema paklu prividi su ljepši od istine.
Raznobojni su i mirišu. Tek,
iz tame atoma raskol zaprijeti gravitaciji
i svi zakoni prirode ponovno odu na provjeru.
U tom kaotičnom području
odmaraju se bogovi i đavoli,
kockaju se onim što će doći.
Tamo, gdje se miješaju godišnja doba
i lutaju strane svijeta,
tamo je to, taj put.
Kad se zapali, pobjegne na sve strane.
Kad se smrzne, sve povuče u sebe.
Samo mu medvjed i dalje odolijeva.
On lovi svoj sjeverni pol a ovaj mu izmiče,
lijevo, desno, naprijed, nazad.
I tako do kraja.
KEMAL
MUJIČIĆ ARTNAM "Zona Zoo", Meandar, Zagreb, 2000.
DRAGO
GLAMUZINA
RIBARSKO
PRIGOVARANJE
ponovo lovim u
sebi
na sviću
katkad mi se samo čini
da samo uživam u dosadi,
kao kad oblutak bacaju u more
a oko njega se šire
koncentrični krugovi
jedno vrijeme
ponekad pak argonaut sam
u potrazi
sve je u traganju
ali postoji u duši
i želja da se ne misli
da se bude miran
(Mesari, Naklada
MD, Zagreb, 2001.)
BJORK
Hidden place
(album Vespertine)
through
the warmthest cord of care
your love was sent to me
i'm not sure what to do with it
or where to put it
i'm
so close to tears
and so close to
simply calling you up
and simply suggesting
we
go to that hidden place
now, i have been slightly shy
but i can smell a pinch of hope
to almost have allowed once fingers
to stroke
the fingers i was given to touch with
but careful careful
there
lies my passion hidden
there lies my love
i'll hide it under a blanket
lull it to sleep
i'll
keep it in a hidden place
he's
the beautifullest
fragilest
still strong
dark and divine
and the littleness of his movements
hides himself
he
invents a charm
that makes him invisible
hides in the hair
can
i hide there too?
hide in the hair of him
seek solace
s a n c t u a r y
in
that hidden place
PABLO
NERUDA
ELEGIJE - XXVII.
Zašto ja, rođeni
Araukanac,
Kastilac po silabama, svjedok
Greka i njegove kinjene porodice,
ja, sin Apollinairea ili Petrarce,
ja, također ptica sa San Basilija,
živeći između smiješanih kupola,
očišćenih rotkvi, luka crvenog
iz bizantinskog vrta, likova
s ikona u njihovoj geometriji,
ja, koji sam ti, grlim nasljeđa
i stečevine nebeske;
ja i ti što živimo u ograničenjima
starog svijeta i novih svjetova,
sudjelujemo melankolično
u spajanju suprotnih vjetrova,
u jedinjenju vremena što teče.
Život je prostor u pokretu.
(PABLO NERUDA
Isla Negra, Diorama, Zagreb, 1997.)
Federico
Garcia Lorca
(5.6.1898. -
19.8.1936.)
ŽELJA
Samo
tvoje toplo srce,
i ništa više.
Moj
raj je polje
bez slavuja
i lire,
s jednom skromnom rijekom
i malenim vrutkom.
Bez
ostruge vjetra
u hvojama,
bez zvijezde što bi htjela
listom biti.
Golema
svjetlost
koja bi bila
krijesnica
druge svjetlosti,
u nekom polju
skrhanih pogleda.
Čisti
počinak
i tamo cjelovi naši,
zvonki madeži jeke
rastvorili bi se
u daljini.
I
tvoje toplo srce,
i ništa više.
GITARA
(LA GUITARRA)
Počinje
tužaljka
gitare
Razbijaju se kupe
praskozorja.
Počinje tužaljka
gitare.
Zalud ju je šutkati.
Ne možeš je
ušutkati.
Plače jednolična,
kao što plače voda,
kao što plače vjetar
na snježištu.
Ne možeš je
ušutkati.
Plače zbog stvari
dalekih.
Pijesak toploga Juga
što traži kamelije bijele.
Plače strijelu bez cilja,
večer bez sutra
i prvu mrtvu pticu
na grani.
Oh gitaro!
Srce ranjeno
sa pet mačeva.
Izbor
(Izbor, prijevod, prilozi, Drago Ivanišević), Mladost, Zagreb, 1985.
Carles
Riba (Španjolska, 1893-1959)
Pjesma me vodi,
a uz nju me prate
poslušne, čiste, čudnovate zvijeri;
ko da su rod mi, sudbu s njima mjerim,
na kob su kivne, s vatrom umiljate.
Za smrt ja više
ne trebam tumače:
sam život svojim tokom uvis vodi;
pa ako znanje neće plodom rodit,
ono što živjeh od ljeta jače.
Zemaljski dani
i svijet mi se čine
uzvišeni; krik srca iz dubine
svjetlost otkriva. Što tu razum može?
Postadoh tko sam
po činima ludim,
u žarkoj hajci prijeć preko se trudim;
ljubav je plijen i ona će nas prožet.
(Tonko Maroević
"Bikova koža - Mala antologija katalonskog modernog pjesništva",
NZMH, Zagreb, 1987.)
GALAX
54
"HIGHWAYSTAR"
he's
the one
diesel life
support sixteen he's the one
amphetamine divine
he's my highwaystar
and I'm a highwaystar too say goodbye
my plastic gemini goodbye
www.listen.to/galax54
www.anubisrecords.com
KREŠIMIR
BAGIĆ
"Maestral Gagant"
...
Kažu da
sam kralj trikova,
da mogu progutati loptu i igrača,
a ostati gladan. No, zapravo,
ja samo imam inteligentan pogled
i glavu punu maestrala.
(Jutarnji
list, 9.6.2001.)
R.E.M.
(Michael Stipe)
IMITATION OF LIFE
("Reveal", Warner bros, 2001.)
charades,
pop skill
water hyacinth, named by a poet.
imitation of life
like a koi in a frozen pond
like a goldfish in a bowl
I don't want to hear you cry
thats
sugarcane that tasted good
thats cinnamon thats hollywood
c'mon c'mon no one can see you try
you
want the greatest thing
the greatest thing since bread came sliced.
you've got it all, you've got it sized
like a friday fashion show teenager
freezing in the corner
trying to look like you don't try
thats
sugarcane that tasted good
thats cinnamon thats hollywood
c'mon c'mon no one can see you try
no
one can see you cry
thats
sugarcane that tasted good
thats freezing rain thats what you could
c'mon c'mon no one can see you cry
this
sugarcane this lemonade
this hurricane, I'm not afraid
c'mon c'mon no one can see me cry
this lightning storm this tidal wave
this avalanche, I'm not afraid
c'mon c'mon no one can see me cry
thats
sugarcane that tasted good
thats who you are, that's what you could
c'mon c'mon no one can see you cry
MADREDEUS
(Pedro Ayres Magalhaes)
ANSEIO (Anxiety)
Anxiety
of having
a final vision
of human society
I'm wondering
between safe ilussions
About the truth
I
confess I'm feeling
a lack of sensitivity
And I ask
With a song to be updated
Anxiety
of having
a complete vision
of our Age
Driven by opposed
versions of Reality
I
confess
I haven't lost yet
all the will to have
a photo
of all mankind
Anxiety
of finding one reason
Amidst the big confusion
Still looking forward
to come back
and have a chat with you
As soon as I will have
come to a stop
IVICA
BAĐUN
("DUHOVI", Varaždin)
OTIĆI ĆU
U BESKRAJE
SLUSAJUĆ
SRCA SVOG
KUCAJE
SMIRAJEM...
DANA
NESTAJEM
U MORU
ZA SUNCEM
TONEM
HLAPIM SE
KAD TE NEMA TU
U MOM DODIRU
BLIZU USANA
DO MOG RAMENA
ŠETAT ĆU
OBALOM
ZAMRIJET ĆU
VALIMA
ŠUTJET ĆU
RIBAMA
PLAKATI
MORIMA...
DANIIL
HARMS
ŠTO
ME ZANIMA
Pjesme.
Slagati misli u pjesme.
Izvlačiti misli iz pjesama.
Ponovno slagati misli u pjesme.
Proza.
Prosvjetljenje, nadahnuće, ozarenost, nadspoznaja.
Putovi uspjeha.
Pronalaženje vlastitog sustava kretanja.
Poznavanje različitih nepoznatih znanosti.
Opći zakoni različitih pojava.
Nula i NULA.
Brojevi.
Znakovi.
Slova.
Pisma i rukopisi.
Sve logički besmisleno i smiješno.
Sve što potiče smijeh.
Glupost.
Humor.
Prirodnjaci.
Obilježja.
Individualna praznovjerja.
Čudesa.
Majstorije ruku, ali ne i varke sa spravama.
Uzajamni ljudski odnosi, privatni.
Lijepo ponašanje.
Ljudska lica.
Ljepota žena.
Spolna fiziologija žena.
Mirisi.
Likvidiranje gadljivosti. Umivanje, kupanje i kupka.
Čistoća i prljavština.
Hrana.
Pripremanje nekih jela.
Serviranje jela.
Pušenje lule i cigareta.
Uređenje kuće, stana i sobe.
Odjeća muška i ženska.
Zanima me: što zanima druge ljude?
Što rade ljudi sami sa sobom.
San.
Bilježnice.
Pisanje po papiru tintom ili olovkom.
Papir, tinta, olovke.
Dnevno bilježenje događaja.
Mali psi glatke dlake.
Žene, ali samo moj tip.
Mravinjaci.
Štapovi trstike.
Voda.
Kotač. Meteorologija.
Zanimaju me dobre starice iz dobre kuće.
Mjesečeve mijene.
Bilježenje događaja.
kabala.
Pitagora.
"Sasvim
obične besmislice", Šareni dućan, Koprivnica, 1999.
(DANIIL IVANOVIČ JUVAČOV - HARMS, r. 17.12. 1905. - 2.1942.)
MANIC
STREET PREACHERS
FOUND
THAT SOUL
SHOW
ME A WONDER YOU CAN'T BE SURE OF
I EXIST IN A PLACE A SELF-MADE VACUUM
BUT STILL STRANDED HERE WITH ALL THE SCUM
SO CLEAN - SO LOST - SO BEAUTIFUL
BUT
I FOUND THAT SOUL
YEAH I FOUND THAT HOME
BUT I FOUND THAT SOUL
YEAH I FOUND THAT NOW
NOT
A SUBJECT NOT A SUBJECT AM I
SICK AND PALE BUT STRANGELY ALIVE
BROKEN BLOOD VESSELS LINE MY CHEEKS
REFLECTIONS LOOK BAD AND SOMEHOW UNREAL
BUT
I FOUND THAT SOUL
YEAH I FOUND THAT HOME
BUT I FOUND THAT SOUL
YEAH I FOUND THAT NOW
SHOW
ME A WONDER
SHOW ME A WONDER
SHOW ME A WONDER
BONNIE
"PRINCE" BILLY
(WILL OLDHAM)
(1999. DOMINO RECORDS)
I
SEE A DARKNESS
well
I hope that someday, buddy
we have peace in our lives
together or apart
alone or with our wives
that we can stop our whoring
and put the smiles inside
and light it up forever
and never go to sleep
my best unbeaten brother
this isn't all I see
an
that I see a darkness...
... and did you know how much I love you
is a hope that somehow you you
can sav me from this darkness
EL
BAHATTEE
Jedna
Ljubav
...
ne zaboravljam susjedstvo ni za gomile novca
nekad poput norca danas poput krivolovca
ljudi smrde na okus novca
stolicu svetog oca
tu sam gdje jesam
život na ulici isklesan
za jedne blesav
za druge repam dakle jesam
za
jedne blesav
za druge repam dakle jesam...
-
s albuma "Svaki pas ima svoj dan", Dallas, 2001.
www.elbahattee.com
NIKICA
PETRAK
Sada
se može nestati i nitko neće znati.
Ni bližnji, ni ravnodušni. To se riječima
ne da uljepšati. U onome što je prošlo,
svijet je doista bio prepun svih značenja.
Te je lijepe šume nestalo: to se ne ide
više kroz ljupki gustiš, to se samo stoji.
Simbola nema.
Razmicanje
paučine,
Matica Hrvatska, Zagreb, 1999.
in
memoriam
SYLVIA
PLATH
(27.10. 1932 - 11.2. 1963.)
TEKLIČI
Riječ
puža na pladnju lista?
Nije moja. Nemoj je primiti.
Octena
kiselina u zapečaćenoj limenki?
Nemoj je primiti. Nije autentična.
Zlatni
prsten sa suncem na njemu?
Laži. Laži i tuga.
Mraz
na listu, neoskvrnuti
Kotao, što pucketa i zbori
Sam
sa sobom na vrhu svih
Devet crnih Alpa.
Nemir
u zrcalima,
More što svoje sivo zrcalo krha -
Ljubavi,
ljubavi, moje godišnje doba.
("Pjesme",
Durieux, Zagreb, 1995.)
MILORAD
STOJEVIĆ
EROTOKASTRON
("Ponterosso
- izabrane pjesme 1971 - 99.",
Libelus:Graftrade,
2000.)
Uznemireni
prorok
razbija memoriju
središnjeg kompjutora.
Razjaruje
književnost:
oltar trgovaca i lihvara.
Okultna
jasnoća i
ogrebotina na slovu,
mijenja li značenja
našega pisma?
Razgrijavaš
čarbine.
Potom ih mijenjaš.
Ako već to nisu bile takve.
SANJA
PILIĆ
"Ženske pjesme"
(Mozaik knjiga, 2000.)
Te
razne male žene
ušle su u mene
i djeca svakakvih fela
autistična
egoistična
pa onda majke
i djevočice
zatočene
neki stidlijivi muškarci
skloni plaču i piću
zatim bića
bez lica sveci i vrazi
rockeri i klasičari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uživat u različitom.
Stotinu sebe imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li ako previše
patim
dobiti popust od trideset posto.
DUBRAVKO
MATAKOVIĆ
"Seljačka
buna"
Crkla
lampa nasrid Vinkovaca
lampa crkla nastala noć mrkla.
Eto mene, moje mesne žene
samo slipe za mene se lipe.
Ali
nije uvik vako bilo
danas mislim da mi se sve snilo.
Nije uvik bilo naopako
nego evo upravo ovako:
Ja
sam braca iz vukojebine
nos sam kop'o curile mi sline.
Zauvik sam otiš'o iz sela
Jebo njega, tamo je balega.
Zauvik
sam ostavio ženu
svoju ženu i rodbinu njenu.
Ženo moja ti za mene nisi
sise male a dupe ti visi.
Za
mene su samo fine dame
i to one kao iz reklame.
Imam BMW, vozim i Mercedes
servo volan i ABS, bolan.
I
Čiroki imam u garaži
po njemu me poznaju na plaži.
Ja sam tajkun i time se dičim
prikonoći poduzeće spičim.
Imam
kuću, po njoj štukatura
nek se vidi šta je to kultura.
Oko kuće ograda mi skupa
u dvorištu dva pitbula glupa.
Imam
vilu, a zovu je dvori
ne smi niko da mi prigovori.
Ja sam svoju napunio torbu
kad se ono vršilo pretvorbu.
(pjesma
"Seljačka buna", na albumu LEGEN "Seljačka buna", Kopito/Croatia
records, 2000.)
Vlado
Gotovac
(IN MEMORIAM - 7.12.2000.)
SVE
DO JEDNOSTAVNOG
... Ja želim imati
mirno srce
I da ne prepoznam nijednu opasnost
I da se kasno zaprepastim
Ja želim nad sobom jedno dobro lice
I da se otkupim pjesmama...
THEE
LARCHE
forbidden
kiss
me with my
heart on fire so unsettled
you with your style and smile so beautiful
oh what a day what a life
oh what a day
all over the town there's a word
that you won't stay
but you with your stile and smile sit beside me
baby you never fail to remind me
of the things that i miss
the forbidden kiss
things unimportant to me
the person i used to be
time to celebrate
there's no such thing like faith
that's my forbidden kiss
THE
FALL
"Dr
Buck's Letter"
I lost my temper
with a friend Marked him and treated him with rudeness
And though I tried to make amends
Feel I miss him and walk a dark corridor
Woke up one morning
Doctor Buck's letter Of my own making, I walk a dark corridor of
my heart
Hoping one day a door will be ajar
At least so we can recompense Our betrayal of our hard worn/won(?)
friendship In vulgar and arrogant abeyance
To what was untrue underneath our parlance I open the envelope,
Doctor Buck's letter Re: Welfare Benefits reports J. McCarthy, approximately
10-15 days I got down, I was depressed.
It was Doctor
Buck's letter. Turn the radio on Doctor Buck's Letter Cheer myself
up Put the radio on, get the magazine out And read about the 'Essence
of Tong'
Checklist: I
never leave home without:
1 Sunglasses: I wear them all year around, and seem to need them
more often, it's a habit
2 Music: cassettes CDs
3 Palm Pilot: it's my lifeline I think it's my P.A.'s computer,
she rules my diary and I download it
4 Mobile phone
5 Amex card; They made such a fuss about giving it to me but I spent
more time getting it turned down.
I was in the
realm of the essence of Tong.
(MARK E SMITH),
pjesma
je objavljena na kompilaciji magazina Wire za studeni 2000.i albumu
THE FALL "The Unutterable".
THEE
LARCHE
places
make a contact
feel your heart beat
farewells as old as time
the days of loving and lust
the days of longing for past the days of strong poetry explaining
you and me
the days of science and facts century closing so fast
taste of frustration
lurking already miss the bliss
of places i
want to go to people i'd like to talk to
big smile to the sun up above hat on my head and my love forward
the things that will be sensing them deep inside me
watching my
face getting old and my songs being sold
i can only laugh
to myself youth is just a book on a shelf determination's quite
loose
i'm free to do what i choose i choose to be and to do (though pure
chance brought me to you)
determination's still loose
i'm free to
do what i choose i choose to be here with you here i come the places
i want to go to
people i'd like to talk to
LET
3
DRAMA
("Jedina",
Dallas, 2000.)
Duboko, duboko
u utrobi
zemlje
bijelo janje otrov pije
djeca vragu rogove bruse
iz očiju im ljubav sišu ose
u zamišljenom
kutu
okrugle sobe
dva dječaka se za nos drže jedan drugog balegom hrane kašlju i čujno
se guše
na sjeveru smrtno
je zima
na jugu pingvini jedu ljude
na zapadu ljudi ljude
a istok se trudi da
kao zapad bude
Oj dužine i
širine
Ekvator i paralele
Gore dolje, lijevo desno Ekvator i paralele
SERENADA