ARHIVA 1998.–2009.  Ova stranica prikazana je u izvornom obliku, onakva kakva je bila.  → Nova Z'brda Z'dola

ZZ TOP

Puna šaka brade

Ni Karl Marx, ni Hemingway, ni Brad Pitt nisu uspjeli svoje brade učiniti planetarno poznatima na način na koji su to učinili Billy Gibbons i Dusty Hill. Zapravo nije u redu spominjati ih po bradama, znam barem 20 šank-rezidenata koji već godinama savršen početak svake subotnje večeri osmišljavaju uz karakteristične boogie-chillun zvukove ovog teksaškog trija. Prije, poslije i za vrijeme piva.

Billyju i Dustyju treba dodati još bubnjara Frank Bearda da bi dobili jednu od najkompaktnijih ekipa u povijesti rock'n'rolla. Rođeni iste 1949. godine, sreli su se, naravno, sasvim slučajno, a godina 1970. se računa za početak zajedničkog muziciranja. Samo ime smišljeno je godinu dana ranije, a objašnjenja o tome "kako&zašto baš ZZ TOP" zabavljaju ih iz intervjua u intervju. Uglavnom, tri hombrea počinju sa sve češćim i uigranijim svirkama, nastupaju prije Jimi Hendrixa i Rolling Stonesa na američkim turnejama, te postaju prava teksaška atrakcija, kojoj su svi predviđali svijetlu budućnost.

Treći album "Les Tres Hombres" uljepšava ljeto 1973. i uvrštava ih u sam vrh liste omiljenih bendova, kako kritike tako i publike: "Tush" postaje nezaobilazan riff u svladavanju gradiva početnika diljem svijeta. U predvečerje punka objavljuju "Best of", kao dokaz dobro odrađenog posla na dotadašnjih 5 albuma, prilično ujednačene kvalitete i vrlo jasne poruke. Ono što vas intrigira kod AC/DC, Motorheada ili Ramonesa je njihova uvjerljivost i tvrdoglavost, godinama snimaju podjednako kvalitetne albume i služe kao putokaz mnogim mlađim bendovima. Firma od povjerenja. Tek 1980. dolaze u Evropu, promocija albuma "Deguello", naravno, obavljena je uspješno.

U osamdesetima se malo udaljavaju od blues korijena, nadograđujući svoje pjesme pop detaljima. Iako potpomognuti elektronikom gube dobar dio starih obožavatelja, osvajaju MTV publiku i zarađuju basnoslovne iznose od prodanih primjeraka albuma "Eliminator".

Spotovi za "Gimme All Your Lovin'", "Legs" ili "Sharp Dressed Man" lako su pamtljivi i zanimljivi, a omogućili su im ulazak u mnoge domove i prilično trajan boravak na top-listama. Međutim, nakon nekoliko komercijalnijih albuma, Billy Gibbons se odlučuje na povratak korijenima, u legendarnu Deltu. Zanimljiva je priča o tome kako je napravio gitaru od drvenih ostataka kuće Muddy Watersa, i inicirao Muddytour, kao seriju benefit-koncerata. Zakleti neženja, slobodno vrijeme provodi proučavajući afričku umjetnost i uređujući impresivan vozni park. Navodno su za duljinu njegove brade zaslužna "neobična" vjerska uvjerenja. Inače osvjedočeni tradicionalist, svoje simpatije prema Bushovoj stranci iskazao je i na inauguraciji, a dobio je dozvolu za ozakonjavanje stupanja u brak u 49 država. Zamislite da kod nas, nedajBože, Vedran Božić dobije dozvolu od države da dvoje mladih ljudi sklopi brak uz njegove upute…

U devedesete ulaze sa solidnim "Recyclerom", veselom obradom "Viva Las Vegas" koja nam se svima popela već na vrh glave i sve je jasnije da im se još svira. Sviraju po cijelom svijetu, ni milimetra ne odstupajući od svoje "Beer Drinkers&Hell Raisers" poetike, na radost prilično brojne hrpe obožavatelja.

Objavljivanjem odličnog "Rhythmeen" albuma vraćaju povjerenje najstarijih, pomalo obeshrabrenih tvrdokornih zaljubljenika u blues, a svakim slijedećim albumom povlače sve deblju i jasniju crtu kojom dijele svijet na One Koji Vole ZZ TOP i one druge, kojima su tri simpatična bradonje samo dosadni, davno ishlapjeli boogie (šta?) drkadžije koji više ni sami ne znaju šta rade. Otići na njihov skorašnji zagrebački koncert (24.10.2002.) u Dom Sportova ili ne, stvar je principa, kao i uvijek u ovim krajevima.

tonisaric@inet.hr